A da li "mali" treba da žive?
Bio sam čvrsto odlučio da istrajem u nameri da u Poljoprivredi.info ne napišem ni jedno slovo (ne računajući vesti) vezano za problem tržišnih viškova tovljenika. I kao što vidite nisam izdržao.
Ko se sve nije oglašavao ovih dana i nudio svoje rešenje problema?! Mislim da po ovom pitanju svoje mišljenje nisu izneli samo Kleopatra i vidoviti Ljubiša. Pre nedelju dana me je zvala gospođa sa I programa radio Beograda i molila me da im ja ili neko iz mog okruženja damo komentar "u vezi sa gicama"?! I mogao bih ja tu naveliko i na široko - primera je puno.
Moram vam priznati da mi je motiv za ovo pisanije danas dao čika Zare u "Znanju...". Drvlje i kamenje na proizvođače koji su u blokadi! Pa vidite treba ovako i ovako, a ne ovako i ovako. Izgleda da smo svi mi ostali opaljeni mokrom čarapom, pa ne znamo da ovi mačvanski i sremski seljaci nisu ugovorili proizvodnju, da je ona je skupa, rasni sastav je neodgovarajući, procenat mesa je mali, životinje nisu obeležene i sl. Neko je davno rekao da besplatni saveti vrede onoliko koliko ste platili za njih.
A da li je neko "iz vrha" razmišljao na temu da se solidariše sa proizvođačima? Samo 300.000 dece je u Srbiji na ivici gladi (kao i njihove porodice). Zar nije moglo iz Nacionalnog Investicionog Plana (koji smo mi, naši roditelji, dedovi punili gradeći ono što je za tepsiju ribe prodano) moglo nešto da se izdvoji, da se lakše pregrmi ova situacija. Da li i ti "mali" proizvođači treba da žive? Da li postoji neko rešenje za njih? Da li se smeju prepustiti stihiji (tj. "tržišnim uslovima privređivanja")? Da li je ispravno reći im "Evo, sada ste preduzetnici, pa izvolite"? Da nije tako pokazuje i 45% budžeta koje EU izdvaja za poljoprivredu.
Ova situacija me podseća na onu posle I svetskog rata kada je posle slavnih pobeda na Ceru, Kolubari, Solunskom frontu,..., na ulicama Beograda i drugih gradova ostalo mnogo ratnih vojnih invalida da prosjače.
I još reč-dve o nama - agrarnim novinarima. Moje mišljenje je da smo mi tu samo da napravimo mesto za one koji zaslužuju da se pojave (na radiju, tv, internetu, štampi). Da našim seljacima pomognemo, a ako to ne možemo - da im ne odmažemo. I da nikako, sirovo, na silu, ne namećemo svoje mišljenje (sem u rubrikama kao što je "Stav").
U svojoj autorskoj agrarnoj emisiji "Plug in" (subota 13h, nedelja 8,30h) na Super televiziji ovom problemu sam prišao na sledeći način: u rubrici agroVESTI sam taksativno pobrojao sve vesti vezane za problem, u jednom prilogu sam dao reč stručnjaku mr Ivanu Radoviću sa predmeta Svinjarstvo (Poljoprivredni fakultet, Novi Sad) na temu kako da se ovi problemi u budućnosti prevaziđu, u drugom prilogu kolega Brane Marjanović je u Kikindi obišao proizvođača koji je na ivici očaja jer ne može da plasira svoje tovljenike. I posle svega, iskreno, ne mogu da budem zadovoljan jer im nisam pomogao ni za jedan jedini milimetar.
Vaš komentar:
Ostali stavovi
- Poljoprivrednici – tragigroteska parlamentarnih izbora
- Vrbov klin
- A gde smo mi?
- Nova, stara Produktna berza
- Jedanaest predloga i zahteva Vladi
- Zdrav(o Organic) razvoj
- Cena ranijih zakidanja
- Tržište pšenice - prijatno iznenađenje ili očekivani rasplet
- Doprinos Vlade globalnom zagrevanju
- Pšenica 2007
- Domaće cene stigle u Evropu
- Puni obori - prazan džep
- Tehničari
- Slabosti Zakona o poljoprivrednom zemljištu
- Proleće zaborava
- Za čašu vina
- Kako zakupiti dedinu njivu
- (Pred)izborna agresija
- O konkursu
Komentari na ovaj članak:
Zorica
sremac
todor
Mangos
Rajca
Mangos
pera
Radoje - R. Srpska
todor
Rajca
tarana
Rajca
sremac
tarana
Rajca
Mangos
Marko